Posljednje vrijeme okružena sam većim brojem ljudi koje ne poznajem i ono što sam primjetila jest koliki broj ljudi je jako nezadovoljan.
Ono što sam također primjetila jest kako ljudi bez iznimke to svoje nezadovoljstvo pripisuju izvanjskim okolnostima.
Ljudi za vlastito nezadovoljstvo krive: druge ljude, šefa, posao, plaću, kolege, različite situacije u kojima su se našli…Način na koji se ovo događa je kroz tzv. pričanje priča.
Pričanje priča jedna je od najraširenijih pošasti našeg društva. (Ovdje neću ulaziti u to kako nas se to sustavno uči u obitelji i svim institucijama još od malih nogu.)
Što znači pričati sebi priču? To znači u svojoj glavi lamentirati i sebi objašnjavati zašto se osjećamo tako kako se osjećamo, zašto nam se događa to što nam se događa, i najglavnije, tko nam je za to kriv.
Najčešći krivci za to kako naš život izgleda su: posao, ljudi s kojima smo okruženi, partner, djeca, rodbina, političari, promet, stanje u svijetu, američki predsjednik, korupcija, koncert na Hipodromu koji odobravamo ili ne odobravamo….
A kada bi se samo to sve promijenilo onda bi mi napokon mogli biti sretni!
Međutim, riješenje NIKADA ne uključuje promjenu druge osobe ili situacije.
Drugim riječima – sve je u nama. Mi imamo sve odgovore i sva rješenja za sebe. Sada. Znači, ne kada se ta i ta osoba promijeni, kada nam se promijeni šef/šefica, kada dođe druga politička stranka na vlast, kada napokon zavlada mir u svijetu i nitko više neće patiti…
U čemu je kvaka?
Kvaka je u tome da trebamo prestati živjeti izvana prema unutra i počnemo živjeti iznutra prema van. To znači početi svijet gledati kao svoju osobnu kreaciju.
Kako izgleda naš fizički svijet je jedna od informacija što točno nosimo u sebi i kako izgleda naš unutrašnji svijet.
Stvari, događaji i ljudi koji nas smetaju, smetaju nas zato što mi sa sobom imamo nerješenih i zakopanih stvari, a ne zbog same prirode tih stvari.
Možda je najbolji primjer za to da neka osoba koja nas možda iritira, ne iritira baš sve ljude. Zašto baš u nama izaziva negativnu reakciju?
Okolnosti koje nam se događaju nisu nasumični i događaju nam se jer mi na neki način energetski rezoniramo s njima. Inače bi se događalo nešto drugo.
Umjesto okrivljavanja i pričanja priča, trebali bi se zapitati što je u nama privuklo takvu osobu ili takav događaj u naš život?
Kada se za vlastita emocionalna stanja krive bilo kakve vanjske okolnosti, onda ne samo da se NE riješava problem koji imamo, već se i izravno odričemo vlastite moći i padamo u mentalitet žrtve.
Također, ako ste nezadovoljni u nekoj situaciji poanta nije potisnuti osijećaje i pravit se da smo sve prihvatili i da smo u miru, nego slušati i pratiti to nezadovoljstvo koje nam izlazi i proći kroz osijećaj; ali više o tome u nekom narednom newsletteru.
Ono što se možete zapitati jest – gdje je vaša pažnja usmjerena? Je li usmjerena na van – na druge ljude, situacije i događaje? Ili na unutra – prema vlastitim reakcijama i osijećajima?
Ovakav pristup životu zahtjeva određen nivo svjesnosti, ali i naviku te se može primjeniti na sve aspekte života.
Npr. ako ste nezadovoljni partnerom ili vas nešto kod nje ili njega jako smeta, možete se zapitati što u vama je privuklo baš takvog partnera/partnericu?
Ako stvarno želite da vam bude bolje i da imate kvalitetniji život, trebali bi prestati za svoje okolnosti kriviti sve drugo i iskreno pogledati sebe.
Da li je ovo jednostavno? Da.
Da li je ovo lagano? Ne. Promjena perspektive na ovaj način iziskuje trud i puno iskrenost prema sebi.Hoće li vam ovo riješiti sve probleme? Ne. No, ova promjena perspektive predstavlja jedan od ključnih koraka prema preuzimanju odgovornosti za svoj život i zakoračivanja u vlastitu moć, a s tim dolazi i kvaliteta života koju iz svoje trenutne perspektive ne možete zamisliti.
Dali ovo ikada prestaje? Ne. 🙂
Čujemo se skoro! 🤗
— Senka
